О српским гајдама

Gajde se sastoje od nekoliko elemenata: Gajdenica deo koji daje zvuk, ima rupe gde svirač prebira prstima i kroji melodiju sa ukrasima. Broj rupa se kreće između 6 i 8. Gajdenica se pravi od tvrdog drveta. Najčešće su to šimšir ili zelenika, dren, jorgovan i šljiva. Na vrhu gajdenice nalazi se krivi završetak koji se nekada pravio isključivo od bivoljeg ili drugog roga. Sa vrha ovog dela na uzici od kože visi zub od vuka, divlje svinje ili medveda...ili kandža orla ili sokola. Onaj ko nije mogao da nabavi ništa od ovoga stavljao je kandžu od petla stambolca. Ovaj oštri predmet služi kao amajlija, ujedno i kao alat kojim su se doterivale rupe kada su štimovane pomoću pčelinjeg voska (veličina rupe se sužavala kapanjem pčelinjeg voska). Pisak se nalazi u spoju između mešine i gajdenice. Vibracijom njegovog jezička dobija se zvuk. Pisak se pravi trske ili od mladica zove. Pisak se nakratko uroni u vrelo ulje kako bi se zaštitio od vlage. Svi prstenovi u koje se uglavljuju drveni delovi, kada se spajaju sa mešinom, zovu se glavčine i prave se od kravljeg roga.
Drveni deo u koji se duva ima povratni ventil, sa klapn om od parčeta kože, a u novije vreme od gume. Velika dugačka cev koja daje dubok (bas) ton takođe ima svoj veliki pisak i zove se prdalo, ili drndalo. Sklapa se iz tri dela i pravi se od drena, šimšira ili zelenike. Mešina se pravi od kože jareta ili jagnjeta koja se suši, potapa u krečnu vodu i tako impregnira. Deo sa krznom okreće se unutra da drži vlagu i toplotu.
Mare je pevala. Izvorne, narodne pesme. Njen kristalno čist glas, zvuk gajdi i pesme: Tri livade nigde lada nema, Znas li "Docko" onu sljivu ranku, Kolenike, kolenike vreteno, Stojan i Ljiljana...i jos puno njih.
U vreme litija i goresnjaka krenuli bi od svoje kuće, pa od vrata do vrata. Docko bi odsvirao, Mare bi otpevala i za to bi dobili neku paru od domaćina, često i od nekog od gostiju. Bilo je veselih i dobrih domaćina u čijim dvorištima bi se često i kolo zaigralo. Bilo lepo vreme, uzivali smo svi. Obozavao sam da kad dodju kod nas zamolim baba Mare da mi otpeva omiljenu pesmu "cel noć Ljiljana sedela, devet je leba ispekla, desetu vitku banjicu"...
Pamtim to vreme do svoje 15. godine.
Onda je Mare umrla. Iznenada u snu, govorio je Docko "moja Mare zaspala". Bila je zima, tačno se sećam da je sneg napadao više od pola metra. Pamtim i tužnu povorku u kojoj je ispraćena. Zaprega sa dva vola vukla je kola u kojima je bio sanduk sa pokojnicom. A Docko...gotovo skamenjen sedeo je u kolima pored sanduka svirajući neku tužnu melodiju. Imao sam utisak da su gajde plakale sa njim. Kad je Mare sahranjena Docko je ostavio gajde.
Više ga nikad nisam čuo da duva u gajde.
http://www.izvornepe...ostst39_--.aspx